Hrišćanske Božje Crkve
[CB22]
Božji Sveti Dani
[CB22]
(Izdanje 2.0 20020512-20061223)
Većina ljudi u svetu svetkuje različite svete dane i nacionalne
praznike koje nije Bog odredio u Bibliji. Ova tema će vam otkriti šta nam Bog govori da
bi trebalo zaista da radimo.
Christian Churches of God
E-mail: secretary@ccg.org
(Copyright ă 2002, 2006 Diane
Flanagan and Wade Cox)
(Tr. 2007)
Ova tema može biti slobodno kopirana I
distribuirana u celini bez izmena ili brisanja. Ime izdavača, adresa i prikaz autorskog prava moraju biti
uključeni. Nikakvi troškovi se ne nameću primaocu prosleđenih
kopija. Kratki citati mogu biti uključeni u kritičkim člancima I
pregledima bez kršenja autorskih prava.
Ova tema
je dostupna na Web stranici:
http://www.logon.org ili http://www.ccg.org
Božji Sveti Dani [CB22]
Mnogi ljudi na svetu slave praznike i
prisustvuju određenim slavljima koja su različita od onih koje Bog
zapoveda u Bibliji. Ljudi ih
praznuju kao nacionalne praznike u kojima se nešto važno desilo u njihovoj
zemlji na taj dan. A neki ljudi poštuju određene dane koji su zasnovani na
njihovim ličnim religionznim ubeđenjima. Međutim, mi treba da
pogledamo u Bibliji da vidimo koje dane Bog zapoveda da svetkujemo.
Pravi hrišćani slave Jednog Istinitog
Boga (5.Mojsijeva 6,4; Jovan 17,3; 1.Timotijeva 6,16; 1.Jovanova 5,20),
svetkuju Zapovesti i poštuju zakon (Otkrivenje 12,17; 14,12; 22,14). Bog je
prikazao Svoj plan spasenja u praznovanju Svetih Dana. Ukoliko poštujemo Boga i
sledimo Njegov zakon, ugodićemo Mu i On će naš štititi.
Četvrta zapovest jasno govori:
Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ (2.Mojsijeva 20,8-11; 5.Mojsijeva
5,12-15). Subota je znak između Boga i Njegovog naroda. Ona je tu da nas podseti
da je Bog naš Tvorac (2.Mojsijeva 31,15-17). Subota je poseban dokaz (zavet)
između Boga i Njegovog naroda zauvek. Zadovoljstvo je držati subotu jer je
to dan koji provodimo sa svojom porodicom i onima koji na isti način
veruju kao i mi. Šabat[1] je sedmi dan u sedmici – subota. To nije
prvi dan sedmice, nedelja, kao što mnoge crkve veruju.
Biblija kaže da treba raditi šest dana u
sedmici (2.Mojsijeva 20,9.11), ali sedmi dan, šabat (subota), je dan odmora od
našeg svakodnevnog posla (2.Mojsijeva 20,8.11). Mi treba da svetkujemo ovaj dan i, kada je
moguće, da se sastajemo jedni sa drugima i tako se učimo poslušnosti
Bogu mnogo potpunije. Kada na pravi način svetkujemo subotu, onda
ćemo naučiti da svetkujemo i druge Božje svete dane. Nikada ne bismo
kupovali, prodavali niti radili na mladine ili godišnje svete dane koji se
svetkuju na isti način kao i sedmične subote (Jeremija 17,21.22; Amos
8,5; Nemija 10,28-31; 13,15-19). Za detaljniji opis kako se na pravi način
svetkuje subota i zašto je ona važna, vidi temu Dan Subotni [CB21].
Baš kao što svake sedmice imamo posebno
vreme sa Bogom subotom, tako postoji i poseban dan svakog meseca koji provodimo
slaveći Boga i učeći o Njemu. Taj dan se zove Mladina. U godini dana imamo 12 meseci. Međutim,
sedam puta u 19 godina postoji 13. Mladina
koja se dodaje da se održi kalendar u tom godišnjem dobu. Naš Bog je Bog zakona
i reda gde je sve savršeno organizovano. Da bismo mogli pravilno svetkovati
Božje svete dane, potreban nam je kalendar. Za dalje informacije o Božjem
kalendaru, vidi temu Božji
Sveti Kalendar [CB20].
Praznik mladina pada prvog dana svakog
meseca. To je subotni dan te stoga ne radimo na mladine (Amos 8,5). Mladine
mogu pasti na bilo koji dan u mesecu, ali mi moramo pratiti kalendar kako bismo
znali kada ovaj dan pada da bismo se mogli unapred pripremiti. Hrišćanske
Božje crkve imaju kalendar koji pokazuje ove dane za svaki mesec u toku godinu
dana.
U Starom zavetu ljudi su odlazili
razgovarati sa prorocima na Mladine (1.Samuilova 20,5.18; 1.Carevima 4,23).
Prva crkva je držala mladine i subote vekovima (Kološanima 2,16). Mladine su
deo svake obnove i svi će ih praznovati kada se Hristos ponovo vratio u
budućnosti da preuzme vladavinu nad ovom planetom (Isaija 66,23; Jezekilj
45,17; 46,1,3,6). Ako ljudi ne poslušaju, onda, kao kaznu neće primiti
dažd kad im bude bio potreban.
U različito vreme u istoriji, neki od
Božjih ljudi prestali su da ispravno poštuju Njegov kalendar i čak su
počeli da slave panske bogove. Ali je Jedini Istiniti Bog uvek podizao
nekog novog proroka da vrati nazad narod Njegovom Zakonu. Otuda, kadgod su
iznova čitali zakon, svi su mogli videti šta je ono što loše rade. Onda su
mogli ponovo početi i raditi na Božji način. Zato možemo reći da
obnova uključuje ponovno upoznavanje sa Božjim Zakonom. Ovo bi obuhvatilo
svetkovanje Subote, Mladina, Praznika i Svetih dana na pravi način. To
podrazumeva i Božji kalendar kao što je zapovedio u Bibliji.
U toku jedne lunarne godine, postoje dva
posebna Praznika Mladina. Prva Mladina meseca Abiba (mart/april) počinje
Nova godina u Božjem kalendaru. Naravno, svake godine u pitanju je drugi datum. Ponekad je to u martu a
nekad u aprilu. Tako možemo videti da Nova godina, koja se slavi u čitavom
svetu 1.januara, nema nikakve veze sa Božjim Kalendarom.
Iz Biblije saznajemo da su se mnogi važni
događaji dešavali prvog dana u mesecu. Obnova zemlje, dok je živeo Noje, se dogodila kad
se voda povukla posle potopa (1.Mojsijeva 8,13). Zatim vidimo Mojsija kako
postavlja šator na prvi dan u mesecu (2.Mojsijeva 40,2). I Jezdra je obnovio
drugi hram na prvi dan u mesecu (Jezdra 7,9).
Druga posebna mladina je Trubni dan. To je
sedma godišnja Mladina koja je Sveti Dan. Ovaj dan se objašnjava dalje u ovom tekstu.
Informacije o godišnjim svetim danima se
mogu pročitati u 3.Mojsijevoj 23,1-44; 4.Mojsijevoj 28. i 29. glavi, kao i
u 5.Mojsijevoj 16,1-16. Sveti Dani nam objašnjavaju Božji plan spasenja na
godišnjoj osnovi. Vidi temu Plan Spasenja [CB30].
Sveti Dani su grupisani u tri
žetvena perioda. Tri puta godišnje svim muškarcima je zapoveđeno da
dođu pred Boga i prinesu Mu žrtve (2.Mojsijeva 23,14-17; 34,23.24 i
5.Mojsijeva 16,16). Ova tri
puta odlazimo tamo gde je Bog ostavio Svoje ime. To znači da vođe
crkve odlučuju gde ćemo održavati praznike. Ne možemo svetkovati
praznike kod svojih domova (5.Mojsijeva 16,2.15.16).
Ipak, postoji izuzetak u trećoj godini sedmogodišnjeg ciklusa. U toku
ove godine, novac koji inače koristimo da odemo na praznike, daje se crkvi
(ili sveštenstvu), tako da možemo svetkovati praznike u našim lokalnim
oblastima. Ovaj novac se skuplja i čuva na posebnom računu. Može se
koristiti za potrebe siromašnih u toku sledećeg sedmogodišnjeg perioda
(5.Mojsijeva 14,28.29).
Prvi žetveni period je pasha. Tada se
sećamo Mesijine žrtve i smrti. Drugi je praznik pedesetnice koji
predstavlja žetvu crkve i onih koje nazivamo "izabrani". Poslednja
žetva je period završetka praznika Sjenica. Ovaj praznik predstavlja ostatak
čovečanstva i palu vojsku anđela koji se odvajaju od idolatrije
kako bi slušali Jedinog Istinitog Boga. To znači da se oni mire sa Bogom.
Ovo su sveti dani:
· Pasha i praznik presnih hljebova
· Pedesetnica
· Praznik Truba
· Dan
Očišćenja
· Praznik Sjenica
· Poslednji Dan
Ovi se dani moraju svetkovati i tretirati
kao subotni dan. Oni su znak između Boga i Njegovog naroda zauvek
(2.Mojsijeva 31,13; Jezekilj 20,12.20).
Izveštaj o Pashi slika izbavljenje
Izrailjskog naroda. Ali, to
zapravo znači spasenje čitave planete. Bog nam je pokazao da
izvođenjem Izraela iz Egipta, On nas izvodi iz greha. On će celi svet
izbaviti od greha u budućnosti. Čitav proces je, u stvari, proces
očišćenja koji počinje prvog dana prvog meseca (Abib) i traje 21
dan. Ovo se naziva
"čišćenje hrama". Ukoliko smo kršteni kao odrasli, mi smo sada taj hram.
Odrasli kršteni poste sedmog dana prvog
meseca za one koji sada ne poznaju Božje puteve (Jezekilj 47,17-20). Desetog dana prvog meseca, birano je
jagnje i odvajano da bude pashalno jagnje (2.Mojsijeva 12,3). Izrailjci su
poučavani da bi jagnje trebalo biti jagnje, mužjak od godinu dana bez mane
(2.Mojsijeva 12,5).
Preko Mojsija, Jehovin anđjeo je
rekao Izrailjcima kako da praznuju pashu. Izrailjcima je rečeno da ako su
njihove porodice bile isuviše male da pojedu celo jagnje, trebalo je da ga
podele sa drugom porodicom (2.Mojsijeva 12,4). U toku kasnog popodneva,
četrnaestog dana, meseca Abiba, Izrailjci su počeli da kolju jagnjad
za pashu (2.Mojsijeva 12,6). Rečeno im je da uzmu krv i obeleže sve strane vrata i iznad vrata
kuće gde su jeli pashalno jagnje (2.Mojsijeva 12,7). Narod je trebalo da
ostane u kući gde su jeli pashalno jagnje (2.Mojsijeva 12,7-13).
Krv na dovrtku je stavljana tamo kao znak
da će kuća i ukućani "preći" kada je smrt pogodila
Egipat te noći (2.Mojsijeva 12,13). Kazano im je da ispeku celo jagnje,
pojedu ga sa gorkim zeljem i beskvasnim hlebom (2.Mojsijeva 12,8.9). Nista od
jagnjeta nije trebalo da ostane do jutra; sve što bi ostalo, trebalo je biti
spaljeno vatrom (2.Mojsijeva 12,10).
Oko ponoći, Gospod je ubio prvorođene u Egiptu, petnaestog
dana. Nije bilo kuće gde nije bilo mrtvaka, što ljudi što životinja
(2.Mojsijeva 12,29). Tada je faraon dozvolio Izrailjcima da napuste Egipat i
proslave Boga kako im je zapoveđeno. I nama je rečeno da praznujemo
ovu noć kao večnu uspomenu (2.Mojsijeva 12,24). Videti takođe
temu Mojsije i izlazak
[CB16].
Ono što se dogodilo u prošlim vremenima,
služi nam kao primer i pomaže kako bismo objasnili stvari koje će se
dogoditi u budućnosti. Jagnje koje je žrtvovano u Pashalnoj noći bilo
je primer kako će Isus Hristos doći i postati naše Pashalno jagnje
(Jovan 1,29.30; 1.Petrova 1,19). On će postati savršena žrtva (Jevrejima
7,27; 9,12; 10,10-14; 1.Petrova 3,18) koja nam garantuje pomirenje sa Bogom
Ocem. Ovo je bila prva Hristova poseta zemlji kao čoveka. On je došao da
ispuni ulogu našeg Prvosveštenika.
U toku svog života, Isus Hristos je jeo chagigoh, 14-og dana, prvog meseca
(Matej 26,20-25; Marko 14,12-26; Jovan 13,26). Ovo je bilo jelo u noći pre
prave Pashalne večere kada je jagnje bilo žrtvovano. Poslednje noći
na zemlji, Hristos je uveo nove simbole za krštene članove crkve (Matej
26,26-30; Marko 14,22-26; Luka 22,15-20; Jovan 6,53-58). Ovo obuhvata pranje
nogu (Jovan13,1-5), jelo i piće tela i krvi Hristove prikazano kroz
presnih hljebova i vina. To je večera Gospodnja. Ona je služba koju jedino
kršteni, odrasli vernici uzimaju. Večera Gospodnja je godišnje obnavljanje
našeg zaveta krštenja sa Bogom. To je samo jedna od dve duznosti crkve.
Prema tome, samo jednom godišnje, mi treba
da uzmemo hleb i vino prilikom večere Gospodnje. Nije to nešto što možemo
raditi svake sedmice ili pak svakog dana kao što mnoge druge crkve veruju kad
uzimaju "pričest".
Danas, 14-og dana, meseca Abiba, preko
dana, ljudi pripremaju jela. U petnest sati popodne, 14-og dana Abiba, i mi
imamo službu kao uspomenu na Hristovu žrtvu i smrt. Kada je prvo Pashalno
jagnje ubijeno 30. godine nove ere, Hristos je umro na krstu. Nekoliko
Hristovih bliskih prijatelja zamoljeno je da Ga sahrane u grob koji je se
nalazio blizu mesta Njegove smrti (Matej 25,57-66). Sahranjen je tek pre mraka
(vidi temu Ko je Isus? [CB2].)
U noć, 15—og u prvom mesecu, slavi se
Noć Spomene . Ovo je noć kada je anđeo krvnik prošao egipatskom
zemljom (2.Mojsijeva 12,12.29.30). Vrlo je važno da se mi okupljamo zajedno sa
onima koji veruju kao i mi, jedemo jagnje, gorko zelje i beskvasne hlebove. To
je noć molitve i proučavanja. Ona je važna jer deca pitaju: "Šta ovaj obred znači?"
(2.Mojsijeva 12,26). Onda ljudi objašnjavaju značenje te noći i
njenih simbola svima onima koji slušaju i uče bojati se Boga (5.Mojsijeva
4,10; 10,12.20; 14,23; 17,19; 31,12.13).
Dana 15-og, meseca Abiba, je godišnji
sveti dan. Tada nam je zapoveđeno da se skupljamo jedni sa drugima
(2.Mojsijeva 12,16). Taj datum predstavlja takođe početak dana
Presnih Hlebova. Bog nam govori da iznesemo iz kuće sav kvasac pre nego
što krenemo na svetkovanje Pashe (2.Mojsijeva 12,15). Zato nam je potrebno
odbaciti sve stvari nalik brašnu koje brzo narasta, kvasac, prašak za
pecivo/sodu i hleb iz naših polica, štednjaka, frižidera itd. Trebalo bi da očistimo naše tostere,
kredence i mesta gde čuvamo ove stvari, pečemo i jedemo. Ovo je
fizička vežba stoga ne bi trebalo da budemo toliko zaposleni dok ovo
radimo i zaboravimo pravi razlog pashe i dana presnih hlebova.
Rečeno nam je da jedemo hleb bez
kvasca sedam dana (2.Mojsijeva 12,17-20). Zato ne jedemo hleb, kolače ili
biskvite jer oni u sebi sadrže brašno ili kvasac. Kvasac je sastojak koji
podiže testo. Čim stavimo kvasac u neki drugi sastojak, on čini deo
cele smese.
Hristos je umro u sredu popodne, godine
30. posle Hrista. Bio je u grobu 3 dna i 3 noći baš kao što nam znak Jone
govori. Vidi temu Ko je Isus?
[CB2]. Hristos je ustao iz mrtvih kasno u sedmičnu subotu.
Uzdigao se, odnosno, otišao je na nebo u 9 časova, u nedelju ujutru. Isus
Hristos je prihvaćen kao savršena žrtva. Svake godine, u toku praznika
presnih hlebova, mi slavimo praznik žrtve Obrtnih Snopova. To se dešava u 9
sati u nedelju ujutro, kao uspomena na ovaj događaj (3.Mojsijeva
23,10-14).
Obrtni snopovi nisu sveti dan jer posle
službe u 9 sati pre podne, možemo ići kući i ciniti nase svakodnevne
aktivnosti. Od obrtnih snopova, počinjemo računati 50 dana do
pedesetnice (3.Mojsijeva 23,15.16). Po kalendaru, možemo početi da brojimo
od obrtnih snopova kako bi izbrojali ovih 50 dana sve do pedesetnice.
Postoje službe svakog od sedam dana
praznika presnih hlebova. Sedmi dan praznika je takođe Sveti Dan. To je 21.
dan meseca Abiba, te se tretira kao subota (2.Mojsijeva 12,15-18; 3.Mojsijeva
23,8; 5.Mojsijeva 16,8).
Ako osoba ne može da slavi pashu jer ima
bebu, putuje ili neki drugi valjan razlog, on/ona može primiti drugu Pashu koja
se slavi mesec dana nakon prve pashe (4.Mojsijeva 9,6-13).
Otprilike u vreme kad praznujemo Pashu,
vidimo da mnoge druge crkve slave uskrs. O uskrsu ćemo više govoriti u
drugoj temi gde ćemo videti da je to paganski praznik posvećen
boginji Ištar. Pasha je promenjena u uskrs u toku drugog veka kada je bilo
rasprave u crkvi oko datuma večere Gospodnje. Ovaj događaj je poznat
pod nazivom Kvartodecimanska rasprava.
Kvartodecimanski znači
četrnaesti. Međutim, mi znamo da se nisu svi hrišćani slozili sa
ovim, a neki su nastavili da svetkuju ispravan dan za večeru Gospodnju,
kao što to danas i vidimo (14-ti dan meseca Abib)
Praznik pedesetnice oslikava drugu žetvu. Ovaj praznik predstavlja izabrane.
Ovo su oni koje sada Bog poziva oni drugi koje je pozivao u toku njihovih
života, ali koji su već umrli. Oni razumeju Božji plan i slušaju Ga u svemu što im kaže da urade. Kao što
je gore navedeno, pedesetnica pada na pedeseti dan od obrtnih snopova. Zbog
toga, i ovaj praznik pada nedeljom. On nam pokazuje da nam Bog daje jubilarni
period od 50 godina tokom našeg života da bi u potpunosti razumeli Njegov plan.
On je sastavljen od 7 potpunih, celih tj. Savršenih subota (3.Mojsijeva
23,15.16; 5.Mojsijeva 16,9).
Godine 30. posle Hrista, svi apostoli su
bili sakupljeni zajedno kao što im je Hristos rekao. U 9 časova tog jutra,
Sveti Duh je sišao na njih (Dela 2,14). Apostoli su bili ispunjeni Svetim Duhom
i počeli da propovedaju masama. Svako ih je čuo na svom maternjem
jeziku. Toga dana, 3000 ljudi je bilo kršteno (Dela 2,41).
Danas i mi idemo na mesto gde je Bog
postavio Svoje ime da se svetkuje Pedesetnica (5.Mojsijeva 16,6; Matej
26,17-19). Rečeno nam je da jedanput od tri puta godišnje prinesemo dar
(5.Mojsijeva 16,10). U ovo vreme, mi svetkujemo sedmičnu subotu i dan
pedesetnice sa narodom Božjim. Oba dana se svetkuju kao što praznujemo i subotu
(4.Mojsijeva 28,26). Prema tome, imamo dva subotna dana zajedno i za njih bi
trebalo da se ranije pripremamo, u petak.
Svu našu kupovinu i čišćenje trabelo bi da obavimo u petak. Kao
što se Obrtni Snop dešava u 9 sati, ujutro, tako i jutarnja služba (žrtva) ili
pedesetnica počinje u 9 časova, ujutro.
Prva mladina sedmog meseca je takođe
praznik truba. Praznuje se kao subota a mi svi, koji isto verujemo, sakupljamo
se zajedno (3.Mojsijeva 23,24.25; 4.Mojsijeva 29,1). To je sedma truba koja kad
se čuje, Mesija će se vratiti na zemlju da zauzme Sotonino mesto
zvezde Danice i postane vladar planete. Tada će se Hristos vratiti kao
Kralj koji će uspostaviti Božji sistem zakona i reda. Ovo je period
vremena kad se Isus Hristos vrati na zemlju sve dok Sotona nije bačen u
tamu najkrajnju (Otkrivenje 20,1-3).
Kad se Hristos vrati na planetu, biće
ponovno okupljanje sa izabranima. Ovo je nazvano svadbenom večerom
(Otkrivenje 19,7-10). Jevanđelja nam govore o tim ljudima kao odabranima.
Neki od njih su "zaspali" (1.Korinćanima 15,6.18; 1.Solunjanima
4,13-16; 2.Petrova 3,4). Oni su umrli upoznavši i proslavivši Jedinog Istinitog
Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista,
slušavši Božje Zakone dok su živeli. Sa njima će biti i oni iz
Crkve koji su još uvek živi kada se Mesija vrati. Ti ljudi će biti
preobraženi iz fizičkih ljudskih tela u duhovna bića
(1.Korinćanima 15,51.52). To je kao jedna smrt, ali će se desiti u
trenutku oka. Svi će ovi ljudi otići da budu sa Mesijom u Jerusalimu,
prilikom Njegovog povratka, da Mu pomognu da vlada planetom (Otkrivenje
20,4-6). Ovaj događaj se odnosi na prvo vaskrsenje. Biblija govori da je to bolje vaskrsenje
(Jevrejima 11,35).
Desetog dana sedmog meseca, praznujemo dan
Očišćenja, na isti način kao što svetkujemo subotu (3.Mojsijeva
23,27.28; 5.Mojsijeva 29,7). Taj praznik oslikava svezivanje ili otpuštanje
sotone (Otkrivenje 20,1-3). Ovo je jedan kada odrasli kršteni poste od 9-og
dana u veče od zalaska sunca do 10-og u veče do zalaska sunca u 7-om
mesecu koji je Tišri (3.Mojsijeva 23,27-32). Oni koji ne poste, odvojeni su od Boga
(3.Mojsijeva 23,29).
Čim sotona bude uklonjen, nastupa
period kada Mesija i sveci dobijaju planetu, spremnu da otpočne novi
milenijum, odnosno 1000 godina. Potrebno je da se narodi organizuju u skupine,
hram će biti u Jerusalimu a neki od dece i mladih koja još uvek nisu
duhovna bića, treba da se grupišu kao prinečvi i sveštenici u
milenijumskom sistemu.
15-og dana Sedmog meseca (Tišri),
počinjemo slaviti Praznik Sjenica.
15-ti je subotni dan
kad se ponovo sakupljamo sa Božjim narodom (3.Mojsijeva 34. glava, 35. glava;
4.Mojsijeva 29,12). To je treći put da nam je zapoveđeno da budemo
tamo gde je Bog označio Svoje ime i donesemo dar. Ovo se događa pre
svitanja 15-og (5.Mojsijeva 16,16.17). Praznik sjenica predstavlja vreme kada
će Isus Hristos sa svecima obnoviti Božji sistem zakona na zemlji.
Otprilike oko 1000 godina, planeta će biti slobodna od sotonskog uticaja.
Ljudi će primati blagoslove ako poslušaju Božji zakon, u suprotnom,
biće prokleti ukoliko ne drže Njegov Zakon.
Na kraju vremena od 1000 godina, sotona
će biti oslobođen za onoliko vremena za koliko je bio uskraćen
pre milenijuma (Otkrivenje 20,7). Sotona će još jednom pokušati da
utiče na ljude protiv Jedinog Istinitog Boga (Otkrivenje 20,8). Onda
će se ljudi pobuniti protiv Božjeg Zakona i Mesijine vladavine na planeti.
Mesija i sveci će konačno ugušiti pobunu. Sve ono što je bilo lažno:
krađa, ubistva, laganje, biće bačeni u ognjeno jezero.
Izgoreće i služiće kao uspomena svima (Otkrivenje 20,10). To će
podsećati ljude da su sada sve loše stvari uništene.
Neki ljudi misle da je ovo vatra pakla, i da će ljudi koji ne slušaju Boga goreti tamo zauvek. Ali, to nije istina. Naš Bog je milostiv a On neće dozvoliti da zauvek budu u patnji.
Pošto je Bog stvorio sve, On može i uništiti bića. Kao što je i Isus Hristos bio duhovno a onda se rodio kao ljudske biće, sotona i pali anđeli biće načinjeni ljudskim bićima (Isaija 14,16; Jezekilj 28,16-19). Poput svih koji su živeli a nisu znali za Božje puteve, sotona i pali anđeli će imati šansu da ponovo postanu duhovna bića. Ipak, oni neće zadržati isti položaj koji su nekada imali pre pobune.
Poslednji veliki dan se svetkuje kao jedna
Subota (3.Mojsijeva 23,26; 4.Mojsijeva 29,35). To simboliše drugo
vaskrsenje. Dešava se nakon što je
prošlo 1000 godina (Otkrivenje 20,5). Tada ljudi vaskrsavaju da bi se popravili
ili podučavali (Jovan 5,19). Svi će mrtvi ljudi vaskrsnuti ili
oživeti u starost od 20 godina. Zamislite
to! Čak i oni koji su umrli kao bebe, ili su starci, imaće 20 godina
kada vaskrsnu. Oni će imati dva jubilarna perioda, odnosno 100 godina, da
uče o Božjim putovima i žive po njima (Isaija 65,20). Bog ne želi da iko
pogine (1.Petrova 3,9; 1.Timotiju 2,4; Titu 2,11) niti umre drugom smrću.
Neće biti vaskrsenja iz druge smrti. Kako je Bog stvorio sve stvari, svi
će se ljudi pojaviti od Adama i Eve. Pali anđeli će imati
određeno mesto u Božjoj vladi.
Biće novo nebo i nova zemlji, ali
neće više biti mora (Otkrivenje 21,1). Novi Jerusalim silazi sa neba od
Boga (Otkrivenje 21,10). Neće biti sunca ni meseca jer će nam slava
Božja davati svetlo, a Jagnje (Hristos) će biti svetlo u gradu. Hram ima
12 kapija i svi ljudi sa zemlje dolaze u hram i prolaze kroz jedne od kapija,
12 plemena i 12 apostola. Bog će biti sve u svemu (1.Korinćanima
15,28; Efescima 4,6). Čovek i
vojska će raidi zajedno u Božjem planu. Biblija je jasna kad je u pitanju
sledeća faza plana, ali, Bog će to razjasniti nama kad dođe
vreme za nas da saznamo.
Sta je Istina?
Mnogi ljudi
veruju da praznici i sveti dani, spomenuti u Bibliji, ne važe više. Ponekad se oni nazivaju jevrejski sveti
dani. Oni su dati Izraelu a Juda je tek samo jedan od plemena izraeljskih. Drugi veruju da je Božji plan za
čovečanstvo prestao da važi kada je Isus Hristos razapet. Ali pravi
hriscani znaju da je Njegova smrt bila prvi događaj u planu spasenja da
vrati čoveka Bogu nakon greha Adama i Eve. Tako mi znamo da Njegovom
smrću i vaskrsenjem, Isus Hristos je bio prvi plod koji se vratio Bogu.
Isus Hristos je prvi plod od mnostvo plodova koji se vratio ka Bogu. Hristos je
jedini koji je umro, bio vaskrsnut o otisao na nebesima prema Bogu Ocu. (Jovan
3:13). Ostalo mrtvih su u grobu cekajuci vaskrsenje. Nijedan covek osim Hrista
nije otisao na nebu posle smrti.
Svaki Praznik
predstavlja jedan deo Božjeg plana spasenja koji je u toku, tako da ih se
moramo držati. Bog je dao praznike Hristu a On ih je nama dao. Hristos i
apostoli su svetkovali Subotu, Mladine i ostale Praznike (Kološanima 2,16). Crkva je čuvala Subote, Mladine i Praznike
oko dve hiljade godina. U milenijumu narodi će takođe svetkovati ove
Subote, Mladine i Praznike (Isaija 66,23; Zaharija 14,16-19).
Praznici su vreme radosti. Možemo se unapredradovati vremenu kad se Hristos
bude vratio a planeta bude obnovljena za Jedinog Istinitog Boga. Onda će
svako svetkovati iste Praznike i Svete Dane kao što je naš Otac to zapovedio.
q