Hrišćanske Božje Crkve

 [CB22]

 

 

 

Božji Sveti Dani

[CB22]

(Izdanje 2.0 20020512-20061223)

 

Većina ljudi u svetu svetkuje različite svete dane i nacionalne praznike koje nije Bog odredio u Bibliji. Ova tema će vam otkriti šta nam Bog govori da bi trebalo zaista da radimo.

 

Christian Churches of God

PO Box 369,  WODEN  ACT 2606,  AUSTRALIA

E-mail: secretary@ccg.org

 

(Copyright ă 2002, 2006 Diane Flanagan and Wade Cox)

(Tr. 2007)

 

Ova tema može biti slobodno kopirana I distribuirana u celini bez izmena ili brisanja. Ime izdavača,  adresa i prikaz autorskog prava moraju biti uključeni. Nikakvi troškovi se ne nameću primaocu prosleđenih kopija. Kratki citati mogu biti uključeni u kritičkim člancima I pregledima bez kršenja autorskih prava.

 

Ova tema je  dostupna na Web stranici:

 

http://www.logon.org ili http://www.ccg.org

 



 


Božji Sveti Dani [CB22]

 

 


Mnogi ljudi na svetu slave praznike i prisustvuju određenim slavljima koja su različita od onih koje Bog zapoveda u Bibliji. Ljudi ih praznuju kao nacionalne praznike u kojima se nešto važno desilo u njihovoj zemlji na taj dan. A neki ljudi poštuju određene dane koji su zasnovani na njihovim ličnim religionznim ubeđenjima. Međutim, mi treba da pogledamo u Bibliji da vidimo koje dane Bog zapoveda da svetkujemo. 

 

Pravi hrišćani slave Jednog Istinitog Boga (5.Mojsijeva 6,4; Jovan 17,3; 1.Timotijeva 6,16; 1.Jovanova 5,20), svetkuju Zapovesti i poštuju zakon (Otkrivenje 12,17; 14,12; 22,14). Bog je prikazao Svoj plan spasenja u praznovanju Svetih Dana. Ukoliko poštujemo Boga i sledimo Njegov zakon, ugodićemo Mu i On će naš štititi.

 

Nedeljne Subote

Četvrta zapovest jasno govori: Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ (2.Mojsijeva 20,8-11; 5.Mojsijeva 5,12-15). Subota je znak između Boga i Njegovog naroda. Ona je tu da nas podseti da je Bog naš Tvorac (2.Mojsijeva 31,15-17). Subota je poseban dokaz (zavet) između Boga i Njegovog naroda zauvek. Zadovoljstvo je držati subotu jer je to dan koji provodimo sa svojom porodicom i onima koji na isti način veruju kao i mi. Šabat[1] je sedmi dan u sedmici – subota. To nije prvi dan sedmice, nedelja, kao što mnoge crkve veruju.

 

Biblija kaže da treba raditi šest dana u sedmici (2.Mojsijeva 20,9.11), ali sedmi dan, šabat (subota), je dan odmora od našeg svakodnevnog posla (2.Mojsijeva 20,8.11). Mi treba da svetkujemo ovaj dan i, kada je moguće, da se sastajemo jedni sa drugima i tako se učimo poslušnosti Bogu mnogo potpunije. Kada na pravi način svetkujemo subotu, onda ćemo naučiti da svetkujemo i druge Božje svete dane. Nikada ne bismo kupovali, prodavali niti radili na mladine ili godišnje svete dane koji se svetkuju na isti način kao i sedmične subote (Jeremija 17,21.22; Amos 8,5; Nemija 10,28-31; 13,15-19). Za detaljniji opis kako se na pravi način svetkuje subota i zašto je ona važna, vidi temu Dan Subotni [CB21].  

 

Mladine

Baš kao što svake sedmice imamo posebno vreme sa Bogom subotom, tako postoji i poseban dan svakog meseca koji provodimo slaveći Boga i učeći o Njemu. Taj dan se zove Mladina. U godini dana imamo 12 meseci. Međutim, sedam puta u 19 godina postoji 13. Mladina koja se dodaje da se održi kalendar u tom godišnjem dobu. Naš Bog je Bog zakona i reda gde je sve savršeno organizovano. Da bismo mogli pravilno svetkovati Božje svete dane, potreban nam je kalendar. Za dalje informacije o Božjem kalendaru, vidi temu Božji Sveti Kalendar [CB20].

 

Praznik mladina pada prvog dana svakog meseca. To je subotni dan te stoga ne radimo na mladine (Amos 8,5). Mladine mogu pasti na bilo koji dan u mesecu, ali mi moramo pratiti kalendar kako bismo znali kada ovaj dan pada da bismo se mogli unapred pripremiti. Hrišćanske Božje crkve imaju kalendar koji pokazuje ove dane za svaki mesec u toku godinu dana. 

 

U Starom zavetu ljudi su odlazili razgovarati sa prorocima na Mladine (1.Samuilova 20,5.18; 1.Carevima 4,23). Prva crkva je držala mladine i subote vekovima (Kološanima 2,16). Mladine su deo svake obnove i svi će ih praznovati kada se Hristos ponovo vratio u budućnosti da preuzme vladavinu nad ovom planetom (Isaija 66,23; Jezekilj 45,17; 46,1,3,6). Ako ljudi ne poslušaju, onda, kao kaznu neće primiti dažd kad im bude bio potreban. 

 

 

U različito vreme u istoriji, neki od Božjih ljudi prestali su da ispravno poštuju Njegov kalendar i čak su počeli da slave panske bogove. Ali je Jedini Istiniti Bog uvek podizao nekog novog proroka da vrati nazad narod Njegovom Zakonu. Otuda, kadgod su iznova čitali zakon, svi su mogli videti šta je ono što loše rade. Onda su mogli ponovo početi i raditi na Božji način. Zato možemo reći da obnova uključuje ponovno upoznavanje sa Božjim Zakonom. Ovo bi obuhvatilo svetkovanje Subote, Mladina, Praznika i Svetih dana na pravi način. To podrazumeva i Božji kalendar kao što je zapovedio u Bibliji.

 

U toku jedne lunarne godine, postoje dva posebna Praznika Mladina. Prva Mladina meseca Abiba (mart/april) počinje Nova godina u Božjem kalendaru. Naravno, svake godine u pitanju je drugi datum. Ponekad je to u martu a nekad u aprilu. Tako možemo videti da Nova godina, koja se slavi u čitavom svetu 1.januara, nema nikakve veze sa Božjim Kalendarom.

 

Iz Biblije saznajemo da su se mnogi važni događaji dešavali prvog dana u mesecu. Obnova zemlje, dok je živeo Noje, se dogodila kad se voda povukla posle potopa (1.Mojsijeva 8,13). Zatim vidimo Mojsija kako postavlja šator na prvi dan u mesecu (2.Mojsijeva 40,2). I Jezdra je obnovio drugi hram na prvi dan u mesecu (Jezdra 7,9).

 

Druga posebna mladina je Trubni dan. To je sedma godišnja Mladina koja je Sveti Dan. Ovaj dan se objašnjava dalje u ovom tekstu.

 

Godišnji Sveti Dani

Informacije o godišnjim svetim danima se mogu pročitati u 3.Mojsijevoj 23,1-44; 4.Mojsijevoj 28. i 29. glavi, kao i u 5.Mojsijevoj 16,1-16. Sveti Dani nam objašnjavaju Božji plan spasenja na godišnjoj osnovi. Vidi temu Plan Spasenja [CB30]. Sveti Dani su grupisani u tri žetvena perioda. Tri puta godišnje svim muškarcima je zapoveđeno da dođu pred Boga i prinesu Mu žrtve (2.Mojsijeva 23,14-17; 34,23.24 i 5.Mojsijeva 16,16). Ova tri puta odlazimo tamo gde je Bog ostavio Svoje ime. To znači da vođe crkve odlučuju gde ćemo održavati praznike. Ne možemo svetkovati praznike kod svojih domova (5.Mojsijeva 16,2.15.16).

 

Ipak, postoji izuzetak u trećoj godini sedmogodišnjeg ciklusa. U toku ove godine, novac koji inače koristimo da odemo na praznike, daje se crkvi (ili sveštenstvu), tako da možemo svetkovati praznike u našim lokalnim oblastima. Ovaj novac se skuplja i čuva na posebnom računu. Može se koristiti za potrebe siromašnih u toku sledećeg sedmogodišnjeg perioda (5.Mojsijeva 14,28.29).

 

Prvi žetveni period je pasha. Tada se sećamo Mesijine žrtve i smrti. Drugi je praznik pedesetnice koji predstavlja žetvu crkve i onih koje nazivamo "izabrani". Poslednja žetva je period završetka praznika Sjenica. Ovaj praznik predstavlja ostatak čovečanstva i palu vojsku anđela koji se odvajaju od idolatrije kako bi slušali Jedinog Istinitog Boga. To znači da se oni mire sa Bogom. 

 

Ovo su sveti dani:

 

·    Pasha i praznik presnih hljebova

 

·    Pedesetnica

 

·    Praznik Truba

 

·    Dan Očišćenja

 

·    Praznik Sjenica

 

·    Poslednji Dan

 

Ovi se dani moraju svetkovati i tretirati kao subotni dan. Oni su znak između Boga i Njegovog naroda zauvek (2.Mojsijeva 31,13; Jezekilj 20,12.20).

 

Pasha

Izveštaj o Pashi slika izbavljenje Izrailjskog naroda. Ali, to zapravo znači spasenje čitave planete. Bog nam je pokazao da izvođenjem Izraela iz Egipta, On nas izvodi iz greha. On će celi svet izbaviti od greha u budućnosti. Čitav proces je, u stvari, proces očišćenja koji počinje prvog dana prvog meseca (Abib) i traje 21 dan. Ovo se naziva "čišćenje hrama". Ukoliko smo kršteni kao odrasli, mi smo sada taj hram.

 

Odrasli kršteni poste sedmog dana prvog meseca za one koji sada ne poznaju Božje puteve (Jezekilj 47,17-20). Desetog dana prvog meseca, birano je jagnje i odvajano da bude pashalno jagnje (2.Mojsijeva 12,3). Izrailjci su poučavani da bi jagnje trebalo biti jagnje, mužjak od godinu dana bez mane (2.Mojsijeva 12,5). 

 

Preko Mojsija, Jehovin anđjeo je rekao Izrailjcima kako da praznuju pashu. Izrailjcima je rečeno da ako su njihove porodice bile isuviše male da pojedu celo jagnje, trebalo je da ga podele sa drugom porodicom (2.Mojsijeva 12,4). U toku kasnog popodneva, četrnaestog dana, meseca Abiba, Izrailjci su počeli da kolju jagnjad za pashu (2.Mojsijeva 12,6). Rečeno im je da uzmu krv  i obeleže sve strane vrata i iznad vrata kuće gde su jeli pashalno jagnje (2.Mojsijeva 12,7). Narod je trebalo da ostane u kući gde su jeli pashalno jagnje (2.Mojsijeva 12,7-13).

 

Krv na dovrtku je stavljana tamo kao znak da će kuća i ukućani "preći" kada je smrt pogodila Egipat te noći (2.Mojsijeva 12,13). Kazano im je da ispeku celo jagnje, pojedu ga sa gorkim zeljem i beskvasnim hlebom (2.Mojsijeva 12,8.9). Nista od jagnjeta nije trebalo da ostane do jutra; sve što bi ostalo, trebalo je biti spaljeno vatrom (2.Mojsijeva 12,10).  Oko ponoći, Gospod je ubio prvorođene u Egiptu, petnaestog dana. Nije bilo kuće gde nije bilo mrtvaka, što ljudi što životinja (2.Mojsijeva 12,29). Tada je faraon dozvolio Izrailjcima da napuste Egipat i proslave Boga kako im je zapoveđeno. I nama je rečeno da praznujemo ovu noć kao večnu uspomenu (2.Mojsijeva 12,24). Videti takođe temu Mojsije i izlazak [CB16].

 

Ono što se dogodilo u prošlim vremenima, služi nam kao primer i pomaže kako bismo objasnili stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Jagnje koje je žrtvovano u Pashalnoj noći bilo je primer kako će Isus Hristos doći i postati naše Pashalno jagnje (Jovan 1,29.30; 1.Petrova 1,19). On će postati savršena žrtva (Jevrejima 7,27; 9,12; 10,10-14; 1.Petrova 3,18) koja nam garantuje pomirenje sa Bogom Ocem. Ovo je bila prva Hristova poseta zemlji kao čoveka. On je došao da ispuni ulogu našeg Prvosveštenika.

 

U toku svog života, Isus Hristos je jeo chagigoh, 14-og dana, prvog meseca (Matej 26,20-25; Marko 14,12-26; Jovan 13,26). Ovo je bilo jelo u noći pre prave Pashalne večere kada je jagnje bilo žrtvovano. Poslednje noći na zemlji, Hristos je uveo nove simbole za krštene članove crkve (Matej 26,26-30; Marko 14,22-26; Luka 22,15-20; Jovan 6,53-58). Ovo obuhvata pranje nogu (Jovan13,1-5), jelo i piće tela i krvi Hristove prikazano kroz presnih hljebova i vina. To je večera Gospodnja. Ona je služba koju jedino kršteni, odrasli vernici uzimaju. Večera Gospodnja je godišnje obnavljanje našeg zaveta krštenja sa Bogom. To je samo jedna od dve duznosti crkve.

Prema tome, samo jednom godišnje, mi treba da uzmemo hleb i vino prilikom večere Gospodnje. Nije to nešto što možemo raditi svake sedmice ili pak svakog dana kao što mnoge druge crkve veruju kad uzimaju "pričest". 

 

Danas, 14-og dana, meseca Abiba, preko dana, ljudi pripremaju jela. U petnest sati popodne, 14-og dana Abiba, i mi imamo službu kao uspomenu na Hristovu žrtvu i smrt. Kada je prvo Pashalno jagnje ubijeno 30. godine nove ere, Hristos je umro na krstu. Nekoliko Hristovih bliskih prijatelja zamoljeno je da Ga sahrane u grob koji je se nalazio blizu mesta Njegove smrti (Matej 25,57-66). Sahranjen je tek pre mraka (vidi temu Ko je Isus? [CB2].)

 

U noć, 15—og u prvom mesecu, slavi se Noć Spomene . Ovo je noć kada je anđeo krvnik prošao egipatskom zemljom (2.Mojsijeva 12,12.29.30). Vrlo je važno da se mi okupljamo zajedno sa onima koji veruju kao i mi, jedemo jagnje, gorko zelje i beskvasne hlebove. To je noć molitve i proučavanja. Ona je važna jer deca pitaju: "Šta ovaj obred znači?" (2.Mojsijeva 12,26). Onda ljudi objašnjavaju značenje te noći i njenih simbola svima onima koji slušaju i uče bojati se Boga (5.Mojsijeva 4,10; 10,12.20; 14,23; 17,19; 31,12.13). 

 

Dana 15-og, meseca Abiba, je godišnji sveti dan. Tada nam je zapoveđeno da se skupljamo jedni sa drugima (2.Mojsijeva 12,16). Taj datum predstavlja takođe početak dana Presnih Hlebova. Bog nam govori da iznesemo iz kuće sav kvasac pre nego što krenemo na svetkovanje Pashe (2.Mojsijeva 12,15). Zato nam je potrebno odbaciti sve stvari nalik brašnu koje brzo narasta, kvasac, prašak za pecivo/sodu i hleb iz naših polica, štednjaka, frižidera itd.  Trebalo bi da očistimo naše tostere, kredence i mesta gde čuvamo ove stvari, pečemo i jedemo. Ovo je fizička vežba stoga ne bi trebalo da budemo toliko zaposleni dok ovo radimo i zaboravimo pravi razlog pashe i dana presnih hlebova. 

 

Rečeno nam je da jedemo hleb bez kvasca sedam dana (2.Mojsijeva 12,17-20). Zato ne jedemo hleb, kolače ili biskvite jer oni u sebi sadrže brašno ili kvasac. Kvasac je sastojak koji podiže testo. Čim stavimo kvasac u neki drugi sastojak, on čini deo cele smese.

 

Hristos je umro u sredu popodne, godine 30. posle Hrista. Bio je u grobu 3 dna i 3 noći baš kao što nam znak Jone govori.  Vidi temu  Ko je Isus? [CB2].  Hristos je ustao iz mrtvih kasno u sedmičnu subotu. Uzdigao se, odnosno, otišao je na nebo u 9 časova, u nedelju ujutru. Isus Hristos je prihvaćen kao savršena žrtva. Svake godine, u toku praznika presnih hlebova, mi slavimo praznik žrtve Obrtnih Snopova. To se dešava u 9 sati u nedelju ujutro, kao uspomena na ovaj događaj (3.Mojsijeva 23,10-14).

 

Obrtni snopovi nisu sveti dan jer posle službe u 9 sati pre podne, možemo ići kući i ciniti nase svakodnevne aktivnosti. Od obrtnih snopova, počinjemo računati 50 dana do pedesetnice (3.Mojsijeva 23,15.16). Po kalendaru, možemo početi da brojimo od obrtnih snopova kako bi izbrojali ovih 50 dana sve do pedesetnice.

 

Postoje službe svakog od sedam dana praznika presnih hlebova. Sedmi dan praznika je takođe Sveti Dan. To je 21. dan meseca Abiba, te se tretira kao subota (2.Mojsijeva 12,15-18; 3.Mojsijeva 23,8; 5.Mojsijeva 16,8).

 

Ako osoba ne može da slavi pashu jer ima bebu, putuje ili neki drugi valjan razlog, on/ona može primiti drugu Pashu koja se slavi mesec dana nakon prve pashe (4.Mojsijeva 9,6-13). 

 

Otprilike u vreme kad praznujemo Pashu, vidimo da mnoge druge crkve slave uskrs. O uskrsu ćemo više govoriti u drugoj temi gde ćemo videti da je to paganski praznik posvećen boginji Ištar. Pasha je promenjena u uskrs u toku drugog veka kada je bilo rasprave u crkvi oko datuma večere Gospodnje. Ovaj događaj je poznat pod nazivom Kvartodecimanska rasprava.

 

Kvartodecimanski znači četrnaesti. Međutim, mi znamo da se nisu svi hrišćani slozili sa ovim, a neki su nastavili da svetkuju ispravan dan za večeru Gospodnju, kao što to danas i vidimo (14-ti dan meseca Abib)

 

Pedesetnica

Praznik pedesetnice oslikava drugu žetvu. Ovaj praznik predstavlja izabrane. Ovo su oni koje sada Bog poziva oni drugi koje je pozivao u toku njihovih života, ali koji su već umrli. Oni razumeju Božji plan i slušaju Ga u svemu što im kaže da urade. Kao što je gore navedeno, pedesetnica pada na pedeseti dan od obrtnih snopova. Zbog toga, i ovaj praznik pada nedeljom. On nam pokazuje da nam Bog daje jubilarni period od 50 godina tokom našeg života da bi u potpunosti razumeli Njegov plan. On je sastavljen od 7 potpunih, celih tj. Savršenih subota (3.Mojsijeva 23,15.16; 5.Mojsijeva 16,9).

 

Godine 30. posle Hrista, svi apostoli su bili sakupljeni zajedno kao što im je Hristos rekao. U 9 časova tog jutra, Sveti Duh je sišao na njih (Dela 2,14). Apostoli su bili ispunjeni Svetim Duhom i počeli da propovedaju masama. Svako ih je čuo na svom maternjem jeziku. Toga dana, 3000 ljudi je bilo kršteno (Dela 2,41).

 

Danas i mi idemo na mesto gde je Bog postavio Svoje ime da se svetkuje Pedesetnica (5.Mojsijeva 16,6; Matej 26,17-19). Rečeno nam je da jedanput od tri puta godišnje prinesemo dar (5.Mojsijeva 16,10). U ovo vreme, mi svetkujemo sedmičnu subotu i dan pedesetnice sa narodom Božjim. Oba dana se svetkuju kao što praznujemo i subotu (4.Mojsijeva 28,26). Prema tome, imamo dva subotna dana zajedno i za njih bi trebalo da se ranije pripremamo, u petak.     Svu našu kupovinu i čišćenje trabelo bi da obavimo u petak. Kao što se Obrtni Snop dešava u 9 sati, ujutro, tako i jutarnja služba (žrtva) ili pedesetnica počinje u 9 časova, ujutro. 

 

Dan trubni

Prva mladina sedmog meseca je takođe praznik truba. Praznuje se kao subota a mi svi, koji isto verujemo, sakupljamo se zajedno (3.Mojsijeva 23,24.25; 4.Mojsijeva 29,1). To je sedma truba koja kad se čuje, Mesija će se vratiti na zemlju da zauzme Sotonino mesto zvezde Danice i postane vladar planete. Tada će se Hristos vratiti kao Kralj koji će uspostaviti Božji sistem zakona i reda. Ovo je period vremena kad se Isus Hristos vrati na zemlju sve dok Sotona nije bačen u tamu najkrajnju (Otkrivenje 20,1-3).

 

Kad se Hristos vrati na planetu, biće ponovno okupljanje sa izabranima. Ovo je nazvano svadbenom večerom (Otkrivenje 19,7-10). Jevanđelja nam govore o tim ljudima kao odabranima. Neki od njih su "zaspali" (1.Korinćanima 15,6.18; 1.Solunjanima 4,13-16; 2.Petrova 3,4). Oni su umrli upoznavši i proslavivši Jedinog Istinitog Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista,  slušavši Božje Zakone dok su živeli. Sa njima će biti i oni iz Crkve koji su još uvek živi kada se Mesija vrati. Ti ljudi će biti preobraženi iz fizičkih ljudskih tela u duhovna bića (1.Korinćanima 15,51.52). To je kao jedna smrt, ali će se desiti u trenutku oka. Svi će ovi ljudi otići da budu sa Mesijom u Jerusalimu, prilikom Njegovog povratka, da Mu pomognu da vlada planetom (Otkrivenje 20,4-6). Ovaj događaj se odnosi na prvo vaskrsenje. Biblija govori da je to bolje vaskrsenje (Jevrejima 11,35).

 

Dan Očišćenja

Desetog dana sedmog meseca, praznujemo dan Očišćenja, na isti način kao što svetkujemo subotu (3.Mojsijeva 23,27.28; 5.Mojsijeva 29,7). Taj praznik oslikava svezivanje ili otpuštanje sotone (Otkrivenje 20,1-3). Ovo je jedan kada odrasli kršteni poste od 9-og dana u veče od zalaska sunca do 10-og u veče do zalaska sunca u 7-om mesecu koji je Tišri (3.Mojsijeva 23,27-32). Oni koji ne poste, odvojeni su od Boga (3.Mojsijeva 23,29).

 

Čim sotona bude uklonjen, nastupa period kada Mesija i sveci dobijaju planetu, spremnu da otpočne novi milenijum, odnosno 1000 godina. Potrebno je da se narodi organizuju u skupine, hram će biti u Jerusalimu a neki od dece i mladih koja još uvek nisu duhovna bića, treba da se grupišu kao prinečvi i sveštenici u milenijumskom sistemu. 

 

Praznik Sjenica

15-og dana Sedmog meseca (Tišri), počinjemo slaviti Praznik Sjenica.  15-ti je subotni dan kad se ponovo sakupljamo sa Božjim narodom (3.Mojsijeva 34. glava, 35. glava; 4.Mojsijeva 29,12). To je treći put da nam je zapoveđeno da budemo tamo gde je Bog označio Svoje ime i donesemo dar. Ovo se događa pre svitanja 15-og (5.Mojsijeva 16,16.17). Praznik sjenica predstavlja vreme kada će Isus Hristos sa svecima obnoviti Božji sistem zakona na zemlji. Otprilike oko 1000 godina, planeta će biti slobodna od sotonskog uticaja. Ljudi će primati blagoslove ako poslušaju Božji zakon, u suprotnom, biće prokleti ukoliko ne drže Njegov Zakon.

 

Na kraju vremena od 1000 godina, sotona će biti oslobođen za onoliko vremena za koliko je bio uskraćen pre milenijuma (Otkrivenje 20,7). Sotona će još jednom pokušati da utiče na ljude protiv Jedinog Istinitog Boga (Otkrivenje 20,8). Onda će se ljudi pobuniti protiv Božjeg Zakona i Mesijine vladavine na planeti. Mesija i sveci će konačno ugušiti pobunu. Sve ono što je bilo lažno: krađa, ubistva, laganje, biće bačeni u ognjeno jezero. Izgoreće i služiće kao uspomena svima (Otkrivenje 20,10). To će podsećati ljude da su sada sve loše stvari uništene. 

 

Neki ljudi misle da je ovo vatra pakla, i da će ljudi koji ne slušaju Boga goreti tamo zauvek. Ali, to nije istina. Naš Bog je milostiv a On neće dozvoliti da zauvek budu u patnji.

 

Pošto je Bog stvorio sve, On može i uništiti bića. Kao što je i Isus Hristos bio duhovno a onda se rodio kao ljudske biće, sotona i pali anđeli biće načinjeni ljudskim bićima (Isaija 14,16; Jezekilj 28,16-19). Poput svih koji su živeli a nisu znali za Božje puteve, sotona i pali anđeli će imati šansu da ponovo postanu duhovna bića. Ipak, oni neće zadržati isti položaj koji su nekada imali pre pobune.

 

Poslednji veliki dan

Poslednji veliki dan se svetkuje kao jedna Subota (3.Mojsijeva 23,26; 4.Mojsijeva 29,35). To simboliše drugo vaskrsenje. Dešava se nakon što je prošlo 1000 godina (Otkrivenje 20,5).  Tada ljudi vaskrsavaju da bi se popravili ili podučavali (Jovan 5,19). Svi će mrtvi ljudi vaskrsnuti ili oživeti  u starost od 20 godina. Zamislite to! Čak i oni koji su umrli kao bebe, ili su starci, imaće 20 godina kada vaskrsnu. Oni će imati dva jubilarna perioda, odnosno 100 godina, da uče o Božjim putovima i žive po njima (Isaija 65,20). Bog ne želi da iko pogine (1.Petrova 3,9; 1.Timotiju 2,4; Titu 2,11) niti umre drugom smrću. Neće biti vaskrsenja iz druge smrti. Kako je Bog stvorio sve stvari, svi će se ljudi pojaviti od Adama i Eve. Pali anđeli će imati određeno mesto u Božjoj vladi.

 

Biće novo nebo i nova zemlji, ali neće više biti mora (Otkrivenje 21,1). Novi Jerusalim silazi sa neba od Boga (Otkrivenje 21,10). Neće biti sunca ni meseca jer će nam slava Božja davati svetlo, a Jagnje (Hristos) će biti svetlo u gradu. Hram ima 12 kapija i svi ljudi sa zemlje dolaze u hram i prolaze kroz jedne od kapija, 12 plemena i 12 apostola. Bog će biti sve u svemu (1.Korinćanima 15,28; Efescima 4,6).  Čovek i vojska će raidi zajedno u Božjem planu. Biblija je jasna kad je u pitanju sledeća faza plana, ali, Bog će to razjasniti nama kad dođe vreme za nas da saznamo.

 

Sta je Istina?

Mnogi ljudi veruju da praznici i sveti dani, spomenuti u Bibliji, ne važe više. Ponekad se oni nazivaju jevrejski sveti dani. Oni su dati Izraelu a Juda je tek samo jedan od plemena izraeljskih. Drugi veruju da je Božji plan za čovečanstvo prestao da važi kada je Isus Hristos razapet. Ali pravi hriscani znaju da je Njegova smrt bila prvi događaj u planu spasenja da vrati čoveka Bogu nakon greha Adama i Eve. Tako mi znamo da Njegovom smrću i vaskrsenjem, Isus Hristos je bio prvi plod koji se vratio Bogu. Isus Hristos je prvi plod od mnostvo plodova koji se vratio ka Bogu. Hristos je jedini koji je umro, bio vaskrsnut o otisao na nebesima prema Bogu Ocu. (Jovan 3:13). Ostalo mrtvih su u grobu cekajuci vaskrsenje. Nijedan covek osim Hrista nije otisao na nebu posle smrti.

 

Svaki Praznik predstavlja jedan deo Božjeg plana spasenja koji je u toku, tako da ih se moramo držati. Bog je dao praznike Hristu a On ih je nama dao. Hristos i apostoli su svetkovali Subotu, Mladine i ostale Praznike (Kološanima 2,16). Crkva je čuvala Subote, Mladine i Praznike oko dve hiljade godina. U milenijumu narodi će takođe svetkovati ove Subote, Mladine i Praznike (Isaija 66,23; Zaharija 14,16-19). 

 

Praznici su vreme radosti. Možemo se unapredradovati vremenu kad se Hristos bude vratio a planeta bude obnovljena za Jedinog Istinitog Boga. Onda će svako svetkovati iste Praznike i Svete Dane kao što je naš Otac to zapovedio.

 

 

q


 

 

 

 



[1] Šabat (hebr.) – subota; prim.prev.